Dani su brzo prolazili, brzo je došla ta subota, taj 23.8.2014. Znali smo da se sve mijenja, da prelazimo na jednu veću razinu, da vezi od 6 i pol godina dajemo jedan novi i ljepši smisao, da stupamo u brak. Dočekali smo i to...
Dodir ljubavi Đurđice i Marija
Sve one naporne pripreme koje u nekim trenucima ni nisu bile najbolje, prerasle su u jedno veliko savršenstvo.
Iako je to jutro kiša pokušala pokvariti atmosferu nije uspjela. Ustala sam sa osmijehom, kako stariji ljudi kažu od uha do uha Govorili su mi onako raščupanoj da izgledam tako posebno, da mi oči nekim posebnim sjajem sjaje. Ali to je bio samo početak divljenja tih ljudi, koji su mi davali komplimenata i komplimenata, pogotovo otkako sam došla sa frizure i ako sam mislila da će svaka sekunda trajati kao vječnost (šta sam tog dana i htjela, hehe) sati su prolazili u sekundama.
Nisam se ni okrenula već sam obukla haljinu, bila našminkana, uređena... A fotografi čekaju spremni samo mene, da bi zabilježili svaki dio tog, za mene savršenog dana. I to je prebrzo prošlo, već je gospodin Stošić (muž) čekao i odrađivao zadatke koje smo mu dali da obavi kako bi se vidjelo je li zaslužio mladu, hehe.
Ali od toliko sreće nisam ni stigla vidjeti sve te divne sitnice, koje su uspjeli zabilježiti ti divni ljudi (Foto i video studio Leon), hvala im. A onda je sve započelo... Prava ludnica, pravo slavlje. Mlada je "kupljena", izplesalo se, izpjevalo, te se krenulo u crkvu. Sama ceremonija od početka do završetka imala je za mene posebno značenje. Znala sam da sad kad izađem iz crkve, prvi put izlazim kao gospođa Stošić. I da, pogledavši u oči svoga supruga vidjela sam, da je mogao poletio bi od sreće. Toliko uzbuđenja nije nam dalo govoriti, samo smo uživali u tom trenutku, sa tim ljudima koji nam živo znače. Samo je uspio progovoriti : "Hvala ti šta postojiš, volim te". Ali nisam mu mogla odgovoriti, samo je suza kanula niz lice i pustila sam njoj neka govori, jer svima su bili jasni moji odgovori koji su njome sišli niz moje lice.
Izašli smo iz crkve, te krenuli u salu. Bilo je predivno, dogodile su se stvari koje nismo mogli ni zamisliti. Osoblje restorana (Gradina, Josipdol) nam je izašlo susret u svakom pogledu. A onda, onda više nismo mislili na ništa, uživali smo sa svim tim dragim ljudima, družili se, plesali i zabavljali se čitavu noć. A onda kad smo ostali samo, sa svim tim osobljem i ljudima koji su zaslužni za dekoraciju, muziku, hranu, fotografije... Počele su stizati pohvale. Pohvale prvo od njih, a onda sljedećih dana od svatova.
Divan je osjećaj kad znate da je sve savršeno prošlo i da bi svi voljeli da se ponovi. Eto, puno je razloga koji nam ne daju da zaboravimo dan koji nam je promijenio živote.