Igra sudbine dvije srodne duše

Prije 14 godina udala sam se za dečka s kojim sam hodala 5 godina, iskreno brzo sam svatila da to níje osoba mog života ali nije mi bilo lose provodili smo se a onda utjecaj okoline natjerao nas je na brak.

Svaka godina tog braka bio je sve veći pakao. Jedino dobro iz tog braka bílo je moje dvoje prekrasne djece. Izdurala sam devet godina i napustila ga. Moja odluka je bila konačna kupit neku manju kučicu i živjet samo za svoju djecu. Izgubila sam vjeru u ljubav.

Nakon malo više od pola godine upoznala sam osobu za kakve sam mislila da postoji samo u ljubavním filmovima. U svemu se poklapamo jednostavno nadopunjavamo jedan drugoga. Kroz neko vrijeme skužili smo da postoji niz događaja za koje nismo moglí vjerovat da se podudaraju. Kao prvo on je dan dva razlike od mene otišao od svoje supruge. Znači rastali smo se u isto vrijeme a nismo se poznavali. 4 godine prije nego sta smo se upoznali svatili smo da smo se već sreli.

Mada je on živijo 250km dalje od mene, slučajno se našao u mom kraju i baš došao u trgovinu gdje sam ja radila. On je bio sa tada još svojom zaručnicom ali spontani razgovor između nas dvoje izazvao je ljubomoru kod njegove zaručnice te ga odvukla van. Rekao mi je da je često mislio na mene da nije mogao zaboravit moj osmjeh a ja nisam mogla zaboravit njegove zelene oči.
 
I eto sudbina nas je spojila. Sa moje dvoje djece i njegovim djetetom koje živi sa nama činimo jednu sretnu obitelj. Ali da i to nebi bilo sve i dokaz da smo stvarno jedna duša u dva tijela je i nas zapanjila. U slučaju da je jedan od nas ozlijeđen drugi osjeća istu bol. To iskreno nemam logično objašnjenje.

Jedino da sam pronašla drugu polovicu svoje duše.