Tek smo krenuli u prvi razred osnovne škole dok su nam se životne priče ispreplele.
Jedno sasvim slučajno poznanstvo, jedan potpuno spontan susret i potpuno neočekivano posložene kockice sudbine. Pokoji skriveni pogled u školskom hodniku, sramežljiv "bokić" na ulici, neodoljiv osmijeh na licu i ludo lupanje srca pri samoj pomisli da je u blizini.
Godina za godinom su tekle, svatko je krenuo na svoju stranu, ali naše priče su se redovito susretale i ispreplitale. A onda, onda sam počela živjeti za radne subote: to su bile subote koje sam provodila na par koraka od njega, na istom radnom mjestu. Kroz tjedan se ne bismo ni vidjeli, ali subote su bile ključne! Lupanje srca, osmijeh na licu i šale na naš račun iako nitko nije imao pojma što se zapravo kuha u našem loncu.
A onda mu je moj tata postao šef i tu je priča najednom stala, barem s njegove strane. Strah od gubitka posla, nelagoda zbog druženja sa šefovom kćeri....sve je to rezultiralo udaljavanjem. Sve dok me prijateljice nisu nagovorile da krenem, da napravim prvi korak. I jesam, korak ja, korak on, pa ja, pa on.
Tada smo hodali jedno drugome ususret, a danas, već sedmu godinu hodamo jedno uz drugog, isprepletenih ruku, isprepletenih priča koje ćemo pretvoriti u pravu pustolovinu. Polazak: 3. svibnja 2014. godine iz Koprivnice. Sendviče ne morate pakirati, za to će se pobrinuti Cukeraj ;)
objavljeno: 15.03.2013
Ljubavna priča Tamare i Gorana
"Jedno sasvim slučajno poznanstvo, jedan potpuno spontan susret i potpuno neočekivano posložene kockice sudbine. Pokoji skriveni pogled u školskom hodniku, sramežljiv "bokić" na ulici, neodoljiv osmijeh na licu i ludo lupanje srca pri samoj pomisli da je u blizini."