Roditeljstvo se uči, nikako ne stječe nekim genom. Ono je zapravo vrsta vještine koja se prilagođava svakoj bebi, djetetu ponaosob. Neke su bebe zahtjevnije, neke više spavaju, neke ne, neke bi jele svaka dva sata, neke prespavaju i po dva obroka, ali ono što svima treba je roditeljska pažnja i nježnost. Bez toga nema rasta, posebnog onog duhovnog.
Beba osjeća svako vaše raspoloženje, vaš ton glasa, vaš meki ili grubi dodir, vaš osmijeh... Stoga je važno otpočetka povezati se s djetetom jer tako ćemo najlakše razumjeti njegove potrebe i osjećaje. A u adolescentskoj dobi u njihovim ćemo glavicama biti prijatelji koji su zaslužili njihovo povjerenje, a ne autoritet kojeg bi se trebali bojati i kojem će se suprotstavljati.
Povezivanje majke i djeteta počinje svakako već tijekom trudnoće, no oni prvi trenuci nakon poroda presudni su za novorođenče koje treba osjetiti pažnju svih koji se u tom trenutku nađu oko nje. Važno je stoga da beba nakon poroda provodi puno vremena s majkom. U tim prvim trenucima beba nije previše budna, a niti svjesna što se dešava oko nje, no ona itekako sluša otkucaje vašeg srca, osjeća vaš miris i tako stvara osjećaj sigurnosti. Dojenje je svakako čin koji u potpunosti zbližava bebu i majku. Iako novorođenče tijekom nekoliko mjeseci vidi samo vaše obrise, ono ima izoštreno osjetilo njuha pa će vas, majku, prepoznati po mirisu vašeg mlijeka. No, očevi se ne moraju ovdje osjećati zakinutima, jer oni mogu sudjelovati u mnogo drugih aktivnosti sa svojim djetetom, kao što su prematanje pelena, večernje kupanje, uspavljivanje, nošenje djeteta... Nošenjem dijete stječe određeno povjerenje u onoga koji se brine za njega.
Jedan od mitova koji se proteže generacijama odnosi se i na zajedničko spavanje roditelja i bebe. Dakle, naslušat ćete se „dobronamjernih“ savjeta kako biste trebali već od prve noći po dolasku s bebom iz rodilišta, naučiti bebu da spava sama u svom krevetiću, koji ste vi baš sdušno opremili najmekanijim poplunom samo za nju, posteljinom s medekima i srčekima iz Ikee, ukrasili ga raznoraznim mobilima s likovima iz Disneyjevih crtića... Mit koji se drži priču da ćete zajedničkim spavanjem bebu naviknuti na sebe, razmaziti ga, nećete ga se moći riješiti iz svog kreveta do polaska u školu, jer tada već stvarno mora spavati samo. A i ostala djeca će mu se rugati ako saznaju da mali Pero još uvijek spava s mamom i tatom :). No, upravo ono što smo spomenuli ranije, bebi je potrebna vaša nježnost, vaša blizina. Ni životinje ne odbacuju prvog dana svoju mladunčad. Majka ptica je sa svojim ptićima dok ne nauče prve zamahe krilima, zar ne? A kako vaša beba bude rasla i savladavala razne vještine, tako ćete i vi početi uvoditi odvojeno spavanje. Neka se beba barem za početak navikava na popodnevno spavanje u svom krevetiću. Lakše će se naviknuti na spavanje tijekom noći bez vas.
A da biste bolje komunicirali s bebom, morate znati da je djetetov plač njegov razgovor s vama i s okolinom. Plaču jer vam žele nešto reći. Ništa drugo nije posrijedi. Kad naučite njegov jezik, lakše će vam biti stvoriti tu povezanost. No, isto tako, trebate znati da će te male mudrice kasnije katkad i zloupotrijebiti taj plač kako bi ispitale vaše granice strpljivosti. Dakle, važno je reagirati na pravi način i biti svjestan da trebate znati reći i ne kad je to neophodno i kad se trebaju uspostaviti granice ponašanja.
Bitno je da ste svjesni kako vaša blizina i prisutnost samo povećava povjerenje i sigurnost bebe u svijet u kojem odrasta. Vi ste njegova zvijezda vodilja kroz odrastanje i spoznavanje svijeta. Stoga dajte svom djetetu što više smijeha i zagrljaja.