objavljeno: 19.02.2013

Naša priča - Petra i Nikola

Naša priča - Petra i Nikola
"Naša ljubavna priča započela je skroz nenadano, baš onako kako se kaže kada se čovjek tome najmanje nada. Ja sam bila na burzi i bez uspjeha tragala za poslom. Nakon skoro dvije godine sasvim slučajno ponuđeno mi je da idem na tečaj za zaštitara što sam odmah prihvatila jer sve ostalo mi više nije imalo smisla."

Naša ljubavna priča započela je skroz nenadano, baš onako kako se kaže kada se čovjek tome najmanje nada. Ja sam bila na burzi i bez uspjeha tragala za poslom. Nakon skoro dvije godine sasvim slučajno ponuđeno mi je da idem na tečaj za zaštitara što sam odmah prihvatila jer sve ostalo mi više nije imalo smisla.

Kada se taj tečaj približio mučilo me to što sam znala da će večina ostalih polaznika biti dečki i kako će sve to onda izgledati. Ali na kraju sam, bez obzira što je bilo oko desetak cura, ja cijelo vrijeme bila u muškom društvu. Na početku je to sve djelovalo zabavno jer je bilo nešto novo i drugačije ali s vremenom je postalo dosadno jednako kao i sjedenje u školskoj klupi. Nitko se nije ljutio što smo visili na mobitelima pa sam tako i ja svako malo bila na face-u tražeći nekakvu zanimaciju. Vjerojatno vam je odmah jasno da sam se tako i počela dopisivati s njim.

Bilo je tu svega ali najljepši trenuci su mi bili oni kada bi nakon cijelog dana dopisivanja drugo jutro došla ponovno na tečaj i ugledala NJEGA. Srce bi mi zaigralo kao ludo, kao nikada u životu, a vidjelo se da i on nije ravnodušan. Nakon toga bilo je puno neugodnih sitacija jer smo imali sate samobrane i svi smo sami sebi bili smiješni ponavljajući svaki dan iste pokrete, a meni je bilo još gore jer sam znala da on pogleda prema meni svaki tren kada to uspije. Kasnije se nije niti primjetilo da smo u nekakvom kontaktu jer nam je bilo toliko neugodno da smo jedva progovorili koju rijec. I tako su svi dani izgledali do kraja tečaja.

Zadnji dan smo se uspjeli dogovoriti da odemo na kavu nakon svega i tada smo napokon bili sami. Taj "spoj" mi je bio najduži ikada jer smo ostatak dana do njegovog zadnjeg busa za doma proveli skupa i ponašali se kao da smo sami na svijetu, nismo se obazirali na ništa i samo smo uživali.

Dalje se nema šta posebno govoriti jer tada nam je već bilo jasno da će se to pretvoriti u nešto posebno. I tako je i bilo. Prohodali smo 10.05.2011. i taj datum ćemo pamtiti do kraja života jer na isti taj datum samo 2014. godine planiramo vjenčanje. I kada tog dana zasvira pjesma "Aj došlo vrijeme da se ženim ja" i kada čujem stih "tri godine dana čeko' sam te ja..." znam da će mi srce zaigrati jednako kao i na početku kada sam svog Nikolu gledala zaljubljena do ušiju bez razmišljanja da će mi baš taj Nikola biti muž i da ću s njim provesti ostatak svog života.